Balkanpress

Obama je apelirao na američki kongres da prihvati prijedlog njegovih stimulativnih mjera, jer bi u suprotnom recesija mogla da se vuće godinama.

Iako je bilo govora da bi poticajni plan za oporavak američke privrede mogao iznositi i više od bilion dolara, novi šef Bijele kuće predložio je  stimulativni paket od 775 milijardi dolara, koji bi kako se on nada, mogao udahnuti života u posustalu američku ekonomiju.

To je ogroman novac, pa se postavlja pitanje: može li se podnijeti toliki trošak, ali ekonomski analitičari su uvjereni da oni i nemaju drugog izbora, no pokušati. U suprotnom, ekonomska perspektiva Sjedinjenih država bi se pogoršala,a to bi bilo loše i za ostali razvijeni svijet. Potrebno je između ostalog manjim porezima stimulirati oporavak ekonomije u Americi, te velikim državnim ulaganjima obnoviti dotrajalu infrastrukturu, što bi donijelo nove poslove i otvaranje novih radnih mjesta.

Barak Obama će od dvadesetog januara energičnije i konkretnije raditi i na rješavanju sada izuzetno teškog bliskoistočnog problema posebno između Izraela i Palestinaca. Kad je u pitanju slučaj Guantanamo, on će taj neljudski i protivpravni zatvor ukinuti, mada se ne zna ko će primiti njegove donedavne zatočenike. Obama će morati zauzeti i poseban odnos prema Moskvi,  nakon ovonedjeljnih ucjena sa plinom koji je pogodio Evropu.

Po njegovoj naredbi šefica Stejt departmenta Hilari Klinton imanoveće specijalne izaslanike za Bliski istok, Pakistan, Iran i Balkan.U sferi nadgledanja situacije u našoj zemlji neće biti Holbruk, koji će pokrivati indijski podkontinent, a u igri su bivši amaerički ambasadori u Evropskoj uniji: Gelbard,Hagel i Dobins.

Ovako, pored Amerike i ostali svijet sa nestrpljenjem očekuje 20 januar  ne samo inauguraciju već i prve korake novog  američkog predsjednika Baraka Obame.

Sada je već potpuno sigurno da se neće ostvariti Bušova želja i namjera (cilj) da na kraju svog osmogodišnjeg neslavnog mandata postigne uspjeh bar na diplomatskom planu kada je bar

Bliski istok u pitanju. Naime, on je bio skoro siguran da će do kraja 2008.godine doći do trajnog mirovnog sporazuma između Izrela i Palestinaca, nakon pregovora u Anapolisu prije nekoliko godine.

        Više je razloga svakako uticalo na to. Kao prvi je nedavna ostavka bivšeg premijera i predsjednika stranke Kadima Ehuda Olmerta, koga je zamijenila njegova ministrica vanjskih poslova  Cipi Livni. Oboje su, realnosti radi, u pregovorima sa Palestincima pristajali da razgovarajua o granicama, povratku arapskih izbjeglica , pa i budućem statusu Jerusalema, čiji su istočni dio Palestinci namjeravali proglasiti za glavni grad svoje države, koja biu  miru egzistirala u susjedstvu sa Izraelom.       

        Pregovori o formiranju nove izarelske koalicijske vlade su propali jer Cipi Livninije dobila podršku ultradesne religiozne stranke Šas koja se protivila bilo kakvim ustupcima palestincima oko grada Jerusalema koji smatraju kaosvoj eksluzivitet.kako nije imala drugih dovolnihkolaiijckih partnera i nije uspjela u svojoj namjeri, v.d. remijera i šefica dfiplomatije je odustala davajući priliku predsjedniku države Šimonu Peresu da raspusti Kneset i raspiše nove parlamentarne izbore na proljeće. Kakav će ishod tih izbora bitisada je teško predpostaviti. Iako mira nema bez pšregovora i ustuzpakaa izarelaca prema Arapima, činjenica je da  lider Likud partije Benjamin Netanjahu, kao ozbiljni pretendent za premijera protivi vraćanju, kako Golanske visoravni, tako još više i podjeli svetog grada Jerusalema i ustupanja njegovog dijela Palestincima za adminsitrativni centar.

        Istovre,eno palestinski pregovarač Ahmed Korai, bivši premijer kategorično tvrdi da mira i trajne sigurnosti nerma bezuključivanja u pregovore pitanja Jerusalema.

        Uz sve to, prošlonedjeljna vojna akcija čeetiri helikoptera američkih komandosa na teritoriji suverene države Sirije i pogibija osam civila izazvala je oštre reakcije u Damasku, ali i Pekingu i drugim metropolama, pa se traži  osuda Vašingtona u Vijeća sigurnosti UN-a. No, to je, malo vjerovatno, s obzirom da SAD, kao jedna od pet stalnih članica ovog vijeća imaju pravo veta kojeg često koristi u ovakvim situacijama.

        Kada se zna kakva je situacija u Iraku, da i Ahmedi Nedžad u Iranu možda neće dobiti novi pšredsjednički mandat, sve se čini da se stanje i situacija na Bliskom i srednjem istoku neće bitnije pšromijeniti. Ili bar dok se ne sazna novi domaćin Bijele kuće, koji će uz pomoć svog tima i diplomatije ponovo pokušati razriješiti bliskoistočni ghpordiojev čvor  koji se ne ože razmrsiti većviše od šest decenija.